Selo Lokve, poznato na rumunskom jeziku kao San Mihai, nalazi se u južnom delu Banata, u pokrajini Vojvodina, Srbija, u okviru opštine Alibunar.
Njegova istorija seže vekovima unazad — još od ranog 15. veka.
Prvi pisani trag
Lokve se prvi put pominju u pisanim dokumentima 1404. godine, pod imenom Szentmihály (mađarski naziv za „Sveti Mihajlo“).
Naziv odražava verske korene sela — i danas je Sveti Mihajlo zaštitnik ove zajednice.
Osmanska i Habzburška vlast
Tokom osmanske okupacije, Lokve su opstale kao manje naselje.
Nakon povlačenja Osmanlija, selo postaje deo Habzburške monarhije, tačnije Temišvarskog Banata.
Ovaj period donosi novu administraciju, izgradnju infrastrukture i bogatu mešavinu etničkih zajednica i vera.
Stanovništvo
Počev od 18. veka, u ovo područje počinju da se naseljavaju rumunske porodice.
Danas, više od 90% stanovništva čine Rumuni.
Kroz istoriju su i Mađari, Srbi i Nemci ostavili trag u kulturnom pejzažu sela.
Migracije i promene
Kao i mnoga sela u Banatu, Lokve su tokom 20. i 21. veka doživele velike migracije — naročito ka Sjedinjenim Američkim Državama, Švajcarskoj i Nemačkoj.
Mnoge porodice su otišle u potrazi za boljim životom, ali su zadržale jaku vezu sa selom, često ga posećujući ili podržavajući zajednicu iz dijaspore.
Vera i kultura
Lokve su dom prelepe Rumunske pravoslavne crkve, posvećene Svetom Mihajlu.
Rumunski jezik, kultura i tradicija i dalje žive — kroz lokalne manifestacije, muziku, igre i snažan zajednički duh.
U zaključku
Lokve / San Mihai nisu samo još jedno selo — to je mesto sećanja, tradicije i identiteta.
Živi most između prošlosti i sadašnjosti, između onih koji su ostali i onih koji su otišli, ali nikada nisu zaboravili odakle potiču.